Korištenje otvorenih licencija u izdavaštvu u otvorenom pristupu

Korištenje otvorenih licencija u izdavaštvu u otvorenom pristupu

/ sri, 07/31/2024 - 12:58

Uvod

Ove smjernice pružaju podršku institucijskim izdavačima i osiguravateljima usluga (Institutional Publishing Service Provider, IPSP) u sljedećim područjima:

  • Objavljivanje sadržaja pod otvorenom licencijom (preporučljivo CC BY) kako bi se osigurala daljnja ponovna upotreba bez prepreka.
  • Pružanje jasnih informacija korisnicima objavljenog sadržaja o uvjetima (ponovne) upotrebe, u formatu razumljivom ljudima i strojevima, na razini članka/poglavlja i publikacije.
  • Pružanje jasnih informacija o politici IPSP-a u pogledu autorskog prava i licenciranja.
  • Točno izvještavanje i redovito ažuriranje informacija u relevantnim registrima (kao što suDOAJ ili Sherpa Romeo) od strane izdavača časopisa.

Razrada

Otvorena znanost naglašava dva važna elementa objavljivanja u otvorenom pristupu koji se odnose na autorsko pravo i uvjete korištenja. Prvi je da bi autori (ili njihove institucije) trebali zadržati pravo nad svojim znanstvenim rezultatima. Drugi je da bi svi znanstveni radovi trebali biti otvoreno dostupni u trenutku objave i dostupni za ponovno korištenje pod uvjetima otvorene licencije, kako bi sadržaj bio uistinu otvoren, a znanje dostupno za (ponovnu) upotrebu (Labastida i Juan i sur., 2023.).

Reguliranje korištenja objavljenih sadržaja

Korištenje svih objavljenih djela, osim ako nije drugačije određeno, u potpunosti je definirano zakonskim propisima o autorskom pravu u nekoj zemlji. Zakonski propisi o autorskom pravu danas su u velikoj mjeri usklađeni diljem svijeta, i iako zakoni o autorskom pravu uglavnom dopuštaju javnosti korištenje djela zaštićenih autorskim pravom u neke svrhe bez traženja dopuštenja, takvo ograničenje autorskog prava ne daje javnosti pravo na potpuno (ponovno) korištenje djela. Stoga objavljivanje isključivo u skladu sa zaštitom koju pruža zakon o autorskom pravu ("all rights reserved") ne dopušta potpunu ponovnu upotrebu djela i ostvarivanje svih prednosti otvorenog pristupa.

Ako časopisi u otvorenom pristupu žele da njihov sadržaj bude uistinu otvoren za različite vrste (ponovne) upotrebe od strane svih korisnika i bez potrebe za traženjem dozvola, oni to mogu učiniti odobravanjem takvih dozvola unaprijed, jasno i javno. Davanje takvih liberalnih dopuštenja unaprijed najbolje se postiže korištenjem standardiziranih i strojno čitljivih otvorenih licencija. U svijetu znanstvenog izdavaštva mogu se koristiti različite vrste otvorenih licencija, ali Creative Commons skup licencija trenutno se najčešće koristi i u izdavačkim politikama i u praksi i postao je de facto standard za tu svrhu (Creative Commons, 2019). Korisniku licencije daju jasan odgovor na pitanje "Što mogu učiniti s ovim radom?", dodjeljivanjem prava pod određenim uvjetima. Prava i uvjeti opisani su sljedećim elementima:

  • djelo se može slobodno koristiti dok god se navodi autor, nositelj prava i svaka strana koju treba imenovati (BY - autorstvo)
  • djelo se može koristiti isključivo u ne-komercijalne svrhe (NC - nekomercijalno)
  • djelo se može koristiti slobodno, ali se ne smiju distribuirati prerađena djela (ND - bez prerada)
  • djelo se može koristiti slobodno, ali se prerađena djela moraju distribuirati pod istom ili ekvivalentnom licencijom (SA - dijeli pod istim uvjetima).


Ti se uvjeti mogu kombinirati, a njihove kombinacije dovode do šest različitih licencija: CC BY (najliberalnija), CC BY-SA, CC BY-NC, CC BY-NC-SA, CC BY-ND i CC BY-NC-ND (najrestriktivnija).

Definicija otvorenog pristupa kako je utvrđena u Budimpeštinskoj inicijativi za otvoreni pristup (BOAI, 2002.) i Berlinskoj deklaraciji (MPG, 2003.) podrazumijeva odobravanje potpune ponovne upotrebe objavljenih akademskih rezultata, uz odgovarajuće navođenje autorstva. Ova definicija podrazumijeva da je CC BY preferirana licencija koja se primjenjuje na znanstvena djela. Za časopise u otvorenom pristupu (i za autore njihovog sadržaja), licencija CC BY donosi jasne dobrobiti i prednosti. Omogućuje potpunu ponovnu uporabu i primjenu bez prepreka, u različitim kontekstima: istraživanju, inovacijama, obrazovanju, kulturi i poslovanju. Povećava znanstveni i društveni odjek objavljenih djela. Istodobno pruža pravnu zaštitu autorima i nositeljima prava, jer uvijek vrijedi uvjet navođenja autorstva. U domeni izdavanja časopisa, navođenje autorstva znači da izvorne autore i izvornu publikaciju uvijek treba citirati i povezati, u idealnom slučaju pomoću trajnih identifikatora. Za izdavanje knjiga pitanje odabira licencije je složenije, kao što je objašnjeno u odjeljku "Napomene za pojedina znanstvena područja".


Otvorene licencije u praksi

Iako je CC BY jasno preporučena licencija za časopise u otvorenom pristupu, konačni izbor licencije za svaki časopis trebao bi biti rezultat promišljenog razmatranja, a svi dionici (urednici, vlasnici, izdavači, autori i recenzenti) trebaju biti u potpunosti svjesni implikacija odabrane licencije.

Moguće je odlučiti da će se samo jedna licencija koristiti za sav sadržaj časopisa (ili čak za sve časopise jednog izdavača), ali u nekim slučajevima časopisi se mogu odlučiti za usvajanje nekoliko licencija i prepustiti odluku o licenciji autorima svakog članka.

Različiti čimbenici mogu utjecati na odluku časopisa o specifičnoj/preporučenoj licenciji:

  • tradicije i kultura u specifičnoj znanstvenoj disciplini (npr. neka područja humanističkih znanosti nevoljko primjenjuju licencije koje dopuštaju izvedena djela jer žele kontrolirati pravo na prijevode)
  • zahtjevi financijera istraživanja (npr. neki europski i međunarodni financijeri zahtijevaju CC BY za korisnike njihovih potpora)
  • zahtjevi nekih baza podataka (npr. DOAJ zahtijeva da časopis koristi jednu od Creative Commons licenci, dok za dobivanje DOAJ Seal-a mora dopuštati upotrebu Creative Commons licencije koja dozvoljava stvaranje izvedenih djela)


Časopis može nametnuti različite vrste licenci za različite verzije rukopisa (preprint/postprint/konačna verzija). Međutim, takva praksa se ne preporučuje za časopise u dijamantnom otvorenom pristupu. Oni bi trebali idealno prepustiti autorima da odluče pod uvjetima koje će licencije distribuirati preprint ili autorovu verziju rukopisa.

Kada časopis donese odluku o licenciji koja će se koristiti, mora se pobrinuti da je licencija zaista dodijeljena objavljenom sadržaju i da se sadržaj distribuira pod uvjetima te licencije.

Ovisno o tome tko je nositelj autorskog prava (ili tko ima isključivo pravo objavljivanja djela), dodjela licencija ima 2 načina:
 

  • A - Ako je autor zadržao autorsko pravo (što je preporučena praksa za časopise u otvorenom pristupu), autor bi trebao odabrati ili odobriti licenciju (putem ugovora, izjave ili tijekom online prijave)
  • B - Ako je izdavač nositelj isključivih prava, licenciju može odrediti samostalno.


U oba slučaja, odluka časopisa, donesena u jednom trenutku, da koristi određenu licenciju ne znači automatski da se ova licencija odnosi na sve radove u časopisu objavljene prije te odluke. Časopis koji autorima dopušta da zadrže svoja prava (situacija A) morao bi dobiti dopuštenja autora (nositelja prava) za primjenu licencija na stariji sadržaj, dok bi časopis koji je nositelj isključivih prava (situacija B) mogao sam odlučiti primijeniti otvorene licencije za stariji sadržaj.


Dobre prakse iskazivanja politika licenciranja i same licencije

Važno je da se uvjeti korištenja izraženi kroz otvorene licencije iskažu i navedu vrlo jasno, na različitim mjestima, na različitim razinama i na različite načine.

  • Politika upotrebe licencije trebaju biti navedena:
    • u uputama autorima 
    • na posebnim web-stranicama (ili odjeljcima) posvećenim autorskom pravu i/ili otvorenom pristupu 
    • u izdavačkim ugovorima ili sporazumima, ako postoje
    • upisom politike u bazu Sherpa Romeo 
    • registracijom politike časopisa u DOAJ-u
    • na stranicama časopisa na izabranoj izdavačkoj platformi ili na web-stranici izdavača knjiga.
  • Same licencije treba prikazati:
    • u samim člancima/poglavljima, u svim formatima cjelovitog teksta (npr. PDF i HTML), strojno čitljivo (putem URL poveznice na opis i pravni tekst licencije) i razumljivo ljudima
    • u metapodatkovnom opisu radova
    • prikazom putem ikona koje uključuju poveznicu na opis licencije ili puni pravni tekst licencije, uz kratki opisni tekst u članku.
       

Važni savjeti:

  • Sva mjesta gdje je opisana politika autorskog prava i licenciranja časopisa trebaju izražavati usklađeno stajalište časopisa ili izdavača.
  • Ako su časopisi dostupni na više platformi, informacije bi trebale biti dosljedne na svim platformama.
  • Uvjeti licencije i politika o autorskom pravu trebaju biti u suglasju i ne smiju biti u suprotnosti jedni s drugima. Ako časopis revidira svoju politiku autorskog prava, treba paziti da ona i dalje bude usklađena s uvjetima licenciranja pojedinačnih članaka.
  • Osim prikazivanja licencije, potrebno je i da nositelj prava bude jasno naveden (u slučaju korištenja restriktivnijih licencija, oni koji žele zatražiti dopuštenje za komercijalnu upotrebu ili preradu djela trebali bi moći identificirati koga trebaju kontaktirati).
     

Napomene za pojedina znanstvena područja

U nekim znanstvenim područjima upotreba takozvanih "autorskih djela trećih strana" (materijala za koje su druge osobe ili institucije autori, vlasnici i nositelji prava) učestalija je, poput, primjerice, u povijesti umjetnosti. Kad je to slučaj, časopisi bi autorima trebali davati detaljne savjete o tome kako zatražiti dopuštenje za korištenje takvih materijala kako bi ih mogli umetnuti u svoja djela i distribuirati ih pod otvorenom licencijom. Kada to nije moguće, takvi materijali trećih strana trebaju biti jasno označeni kako bi bilo jasno da se ne distribuiraju pod istom licencijom kao i ostatak djela. U nekim slučajevima, može čak biti potrebno izostaviti takve materijale iz izdanja u otvorenom pristupu (Hudson & Aplin, 2023.)

Iako postoji općenito suglasje da je CC BY najbolji izbor za znanstvene časopise, još uvijek ne postoji takav dogovor u pogledu znanstvenih knjiga, što je iznimno relevantno za discipline u kojima su knjige dominantan model izdavaštva. Postoje različita razmatranja o preferiranim licencijama za knjige (Collins i sur., 2013; Adema i sur., 2021.), te neka negativna iskustva s najliberalnijim licencijama.
 

Povezani članci u Skupu alata


Povezane Smjernice

Literatura 

Preporuke za daljnje čitanje

 

Licencija

Ovaj dokument je objavljen pod Creative Commons Attribution 4.0 International License


Glavni izbornik smjernica

Last Updated

Oznake
Autorsko pravo
Indeksiranje
Licenciranje
Otvoreni Pristup
Otvorena Znanost