Često postavljana pitanja

Često postavljana pitanja

Prakse otvorene znanosti

1.Kako mogu potaknuti, podržati i dati priznanje praksama otvorene znanosti među autorima i recenzentima?

Izdavači imaju ključnu ulogu u poticanju, podržavanju i priznavanju praksi otvorene znanosti među autorima i recenzentima. To mogu učiniti na barem tri važna načina: 

a) Mogu prilagoditi svoja pravila i postupke prijave rukopisa na način koji dopušta ili čak zahtijeva određene prakse otvorene znanosti. Na primjer, mogu prihvaćati rukopise koji su već dostupni kao preprinti, mogu zahtijevati izjave o dostupnosti podataka i o dijeljenju podataka kad god je to moguće, mogu ostaviti autorsko pravo autorima i objaviti sadržaj pod otvorenim licencijama kako bi omogućili ponovnu upotrebu, mogu zatražiti otvorene recenzije, mogu biti eksplicitni u prihvaćanju rukopisa koji predstavljaju negativne rezultate istraživanja, i tako dalje.

b) Mogu prilagoditi svoje izdavačke platforme i tehničku infrastrukturu na način koji je kompatibilan s otvorenom znanošću. Na primjer, mogu diseminirati sve metapodatke, uključujući podatke o referncijama, pod oznakom CC0, mogu omogućiti postupak otvorene recenzije i trebaju omogućiti povezivanje istraživačkih podataka kada su dostupni. 

c) Mogu osigurati neke mehanizme davanja zahvala kako bi se omogućilo priznavanje praksi otvorene znanosti među autorima i recenzentima. Takvi mehanizmi mogu biti: citiranje istraživačkih podataka i drugih rezultata istraživanja osim publikacija, pružanje strukturiranih informacija o ulogama i doprinosima autora, korištenje trajnih identifikatora za osobe, rezultate, institucije i financijere, pružanje interoperabilnih informacija o recenzentima kako bi im se dalo priznanje za njihov rad.
 

2. Gdje mogu pronaći informacije i smjernice o predstavljenim praksama otvorene znanosti?


DIAMAS smjernice koje opisuju relevantne prakse otvorene znanosti su: 


3. Kako mogu povezati objavljeni sadržaj s dodatnim materijalima pohranjenim u vanjskoj infrastrukturi?

Dodatni materijali pohranjeni na vanjskim platformama ili infrastrukturama uvijek trebaju biti povezani putem trajnih identifikatora (Persistent Identifier, PID) i popraćeni tekstualnim citiranjem ili priznanjem autorstva. Trajni identifikatori koji se najčešće koriste za objekte kao što su dodatni materijali su DOI, handle-ovi ili URN-NBN.

Uredničko upravljanje, urednička kvaliteta i istraživački integritet

1. Koje obaveze kao član znanstvene/istraživačke zajednice imam u pogledu istraživačkog integriteta?

Za članove znanstvene zajednice, obveze istraživačkog integriteta uključuju:

  • Iskrenost: osiguravanje točnosti nalaza istraživanja i iskrenost u svim aspektima istraživanja
  • Transparentnost: otvoreno dijeljenje podataka, metodologija i nalaza
  • Odgovornost: preuzimanje odgovornosti za istraživanje i njegov odjek
  • Etičko ponašanje: pridržavanje etičkih smjernica u postupanju sa sudionicima istraživanja i podacima
  • Izbjegavanje nedoličnog ponašanja: uzdržavanje od praksi kao što su izmišljotina, krivotvorenje i plagijat.


2. Ima li moja ustanova/osnivač/izdavač politiku o istraživačkom integritetu, nedoličnom ponašanju u istraživanju i/ili odgovornom istraživanju?

Ustanove, financijeri i izdavači obično imaju politike koje pokrivaju:

  • Etički nadzor: mehanizmi nadzora etičkog postupanja u istraživanju.
  • Autorstvo i suradništvo: jasne smjernice o tome koga se priznaje kao autora i što se smatra doprinosom radu
  • Rješavanje pritužbi i žalbi: procedure za ukazivanje na probleme i za žalbe.
  • Sukobi interesa: politike koje zahtijevaju otkrivanje mogućih sukoba
  • Dijeljenje podataka i reproducibilnost: očekivanja za stavljanje podataka na raspolaganje i osiguravanje reproducibilnosti


3. Utječu li izvori financiranja na uredničke odluke?

Izvori financiranja ne bi trebali utjecati na uredničke odluke. Urednička neovisnost je ključni aspekt istraživačkog integriteta. Međutim, neophodno je otkriti izvore financiranja i eventualne sukobe interesa kako bi se zadržali transparentnost i povjerenje.


4. Kako mogu upravljati sukobima interesa?

Za upravljanje sukobima interesa potrebni su:
 

  • Otkrivanje: uvijek otkrijte sve osobne, financijske ili profesionalne sukobe koji bi mogli utjecati na vaše istraživanje
  • Urednička pravila: Pridržavajte se uredničkih politika časopisa u vezi sa sukobom interesa
  • Izuzeće: iz postupka recenziranja ili donošenja odluka u slučajevima kada postoji sukob interesa
  • Transparentnost: osigurati da se svi sukobi interesa transparentno priopćuju u publikacijama i postupcima recenziranja.


5. Kada i kako trebam prijaviti moguće nedolično ponašanje u istraživanju?

Moguće nedolično ponašanje u istraživanju treba prijaviti kada:

  • Postoje dokazi: vjerodostojni dokazi o nedoličnom ponašanju kao što su izmišljanje, krivotvorenje ili plagijat
  • Slijedimo institucijske smjernice: slijedite postupke koje je propisala matična ustanova ili izdavač. Obično to uključuje izvještavanje imenovanom službeniku ili odboru za istraživački integritet.

Ove referencije pružaju okvir za razumijevanje i održavanje istraživačkog integriteta unutar znanstvene zajednice:

Načela transparentnosti i najbolje prakse u znanstvenom izdavaštvu https://publicationethics.org/node/19881 

Skup alata za časopise otvorenog pristupa: https://www.oajournals-toolkit.org/

Učinkovitost tehničke usluge

1. Koje su osnovne funkcionalnosti koje bi izdavačka infrastruktura trebala imati [podržavaju li izdavačke infrastrukture radne procese uređivanja i grafičke pripreme]?

Online infrastruktura za objavljivanje trebala bi omogućiti:

  • Prikaz informacija o izdavaču i pripadajućim publikacijama
  • Predstavljanje svakog članka ili poglavlja na namjenskoj odredišnoj stranici
  • Jednostavno pretraživanje sadržaja i navigaciju.

Izdavačka platforma trebala bi moći prikazati metapodatke koji opisuju publikacije i njihove podjedinice u skladu s široko prihvaćenim shemama metapodataka (npr. Dublin Core, DataCite, Crossref, JATS XML, ONIX, MARC (za knjige) itd.), putem standardnih protokola za razmjenu metapodataka (Open Access Initiative Protocol for Metadata Harvesting – OAI-PMH,REST API, HTTPS itd.). Također bi trebalo podržavati masovni izvoz metapodataka (kao CSV datoteke, ONIX XML feed-ove ili u bilo kojem drugom utvrđenom formatu) i pružati metapodatakovne zapise knjižnicama (npr. MARC).

Online izdavačka infrastruktura trebala bi podržavati komunikaciju između uredničkog tima i autora, recenzenata, urednika teksta i produkcijskog tima, kao i sve radne procese u objavljivanju:

Prijava radova (npr. putem nadzorne ploče za prihvaćanje rukopisa)

  • Prijava rukopisa od strane autora
  • Obavijesti urednicima da je rukopis zaprimljen
  • Odbijanje prijave


Recenzija

  • Dodjeljivanje rukopisa recenzentima
  • Podnošenje recenzijskih izvješća
  • Odgovaranje na recenzije
  • Ponovno učitavanje rukopisa
  • Dodatni krugovi recenzije
  • Donošenje odluke
  • Prihvaćanje rukopisa
  • Prelazak na uređivanje teksta


Uređivanje teksta

  • Dodjeljivanje rukopisa uredniku
  • Provjera uređenog teksta od strane autora
  • Prelazak na produkciju

Platforma bi trebala podržavati upravljanje korisnicima (registraciju, dodjeljivanje uloga itd.).

Urednički tim bi također trebao biti u mogućnosti održavati arhivu prijavljenih radova, korespondencije i odluka na platformi.


2. Kako mogu dodijeliti trajne identifikatore objavljenom sadržaju?

Dodjeljivanje trajnih identifikatora (Persistent identifier, PID) objavljenom sadržaju ključno je za osiguravanje dugoročne dostupnosti i citiranja znanstvenih radova.

Iako postoji više sustava trajnih identifikatora (npr., ARK) za objavljene rezultate, čini se da se identifikatori digitalnih objekata (Digital Object Identifier, (DOIs) najčešće koriste za znanstvene članke i poglavlja u knjigama. Izdavačima se preporučuje da koriste trajne identifikatore i za autore i suradnike (npr. ORCID), kao i trajne identifikatore za organizacije (npr. ROR). Da bi mogao dodijeliti oznake DOI, izdavač se mora registrirati kod agencije za registraciju, npr. CrossRef ili DataCite. To uključuje godišnju članarinu. Svakom članu dodijeljen je DOI prefiks koji je jedinstven. Nakon toga izdavač treba dostaviti metapodatke za svaku publikaciju agenciji za registraciju kako bi dobio jedinstveni DOI. Metapodaci obično uključuju:

  • naslov
  • autore
  • sažetak
  • datum objave
  • URL sadržaja
  • trajni identifikator za autore
  • trajni identifikator za autorove organizacije.


DOI je kombinacija prefiksa s jedinstvenim sufiksom za svaku publikaciju (npr. 10.1234/nazivcasopisa.IDclanka). Svi trajni identifikatori trebaju biti ugrađeni u sadržaj, tj. prikazani kao interaktivne poveznice na odredišnoj stranici publikacije i u cjelovitom tekstu. Ako dođe do promjena u detaljima publikacije, izdavač bi trebao ažurirati metapodatke pohranjene kod agencije za registraciju.


3. Koji su uobičajeni formati metapodataka koji se koriste za izvoz metapodataka publikacije?

Najčešće korišteni formati metapodataka za izvoz uključuju XML, JSON, HTML i CSV. Vrlo je preporučljivo omogućiti izvoz metapodataka u nekoliko formata. Izbor podržanih formata ovisit će o protokolima koji se koriste za izlaganje metapodataka i zahtjevima ciljnih usluga agregiranja i tražilica.

4. Koji su standardni protokoli za preuzimanje metapodataka iz izdavačke infrastrukture?

Najčešće korišteni protokoli za razmjenu metapodataka uključuju Open Access Initiative Protocol for Metadata Harvesting – OAI-PMH, REST API i HTTPS. Vrlo je preporučljivo omogućiti više protokola za razmjenu metapodataka.

5. Koje su glavne izdavačke infrastrukture otvorenog koda?

Dostupna su brojna besplatna rješenja otvorenog koda (Free and Open-source Solution, FOSS), kao što su  Open Journal Systems, Janeway, Kotahi, PubSweet za časopise i Open Monograph Press, PubPub, Manifold, Fulcrum, Scalar, itd. za knjige.

Spomenuta rješenja nude gotove funkcionalnosti koje se prilično lako mogu obogatiti besplatnim dodacima. Dizajniraju ih i održavaju neprofitne organizacije i zajednice koje nastoje osigurati dovoljnu dokumentaciju i podržati razmjenu znanja kroz diskusije na forumu.

6. Koje su najbolje prakse za dokumentiranje i očuvanje sadržaja i metapodataka tijekom vremena?

 Postoji nekoliko načina za osiguravanje metapodataka i očuvanja sadržaja tijekom vremena:

  • Pohrana digitalnih kopija u određenim repozitorijima, koje obično održavaju nacionalne knjižnice, prema zahtjevu zakonske obveze o pohrani obaveznog primjerka. Iako je obično dostupna besplatno, ova opcija možda neće omogućiti besprijekoran pristup sadržaju.
  • Korištenje usluga digitalnog očuvanja, takozvanih tamnih arhiva, odnosno decentraliziranih sigurnosnih baza podataka smještenih na više zaštićenih poslužitelja radi očuvanja autentične izvorne verzije sadržaja. U slučaju da sadržaj postane nedostupan na platformi izdavača, ove usluge čuvanja mogu ga isporučiti korisnicima, osiguravajući besprijekoran pristup (npr. LOCKSS, CLOCKSS, Portico). Ove usluge obično nisu besplatne. Srećom, postoji niz inicijativa koje se bore za smanjenje troškova za izdavače u otvorenom pristupu (npr. PKP Preservation Network).


7. Koje su glavne usluge koje podržavaju očuvanje sadržaja?

Značajni primjeri usluga digitalnog očuvanja uključuju:


Postoji nekoliko inicijativa koje imaju za cilj podržati očuvanje sadržaja, posebno za izdavače otvorenog pristupa:


Vidljivost, komunikacija, marketing i odjek

1. Što mogu učiniti kako bih povećao vidljivost svojih publikacija?

Tradicionalne marketinške aktivnosti izdavača, promotivne aktivnosti na više jezika, bilteni, blogovi, izravne poruke e-pošte, mailing liste, upozorenja o sadržaju, obavijesti i RSS/Atom feed-ovi korisni su mehanizmi za podizanje svijesti o objavljenom sadržaju.

Vidljivost se također može povećati u tražilicama i agregatorima korištenjem tehnika optimizacije za tražilice, primjerice pružanjem strukturiranih metapodataka i XML mapa stranica, implementacijom protokola za razmjenu metapodataka ili omogućavanjem API-ja.

Alati za pretraživanje (discovery services), agregirane baze podataka, bibliografske baze podataka te citatni indeksi također mogu povećati vidljivost sadržaja, posebno kada se radi o specifičnim uslugama relevantnim za ciljanu publiku. Također je korisno objavljeni sadržaj učiniti dostupnim u otvorenim repozitorijima i uslugama za dijeljenje kako bi se povećala njegova vidljivost.

2. Što može pomoći u povećanju odjeka objavljenog sadržaja?

Izjave o odjeku ili sažeci pisani na jednostavnom jeziku/jezicima mogu približiti sadržaj znanstvenih publikacija široj publici kada se dodaju uz objavljeni sadržaj, a može biti korisno i osigurati prijevode publikacija koje su potencijalno zanimljive neznanstvenoj publici. Aktivna upotreba i redovito osvježivanje društvenih medija ili društvenih mreža također mogu pomoći u informiranju znanstvene zajednice i društva i komunikaciji s mnogo širom publikom.

Post-publikacijske recenzije ili online komentari mogu dodatno povećati interes šire publike za sadržaj. Organiziranje događaja poput promocije knjiga, promocije časopisa, prikazivanja novog broja časopisa, ili suradnja s medijima (primjerice izdavanje priopćenja za javnost) mogu pomoći u dosizanju do širih društvenih krugova.

3. Koje metričke indikatore trebam poznavati?

Sveobuhvatan niz pokazatelja se može koristiti na razini članaka/poglavlja, putem praćenja događaja poput posjeta, prikaza, preuzimanja, korištenja citata u različitim zemljama ili spominjanja društvenih medija. Mjerenja se vrše za pojedinačni istraživački rezultat, a ne za cijeli časopis, na primjer. Softver i metode za analitiku mogu se koristiti za generiranje i prikupljanje metričkih podataka.

Jednakost, raznolikost, uključenost i pripadnost, spol i višejezičnost

1. Što jednakost, raznolikost, uključenost i pripadnost znače u znanstvenom izdavaštvu?

U kontekstu znanstvenog izdavaštva, jednakost, raznolikost, uključenost i pripadnost (Equity, Diversity, Inclusion and Belonging, EDIB) idu ka smanjenju raznih vrsta pristranosti u različitim točkama izdavačkog procesa i u različitim sektorima izdavačke zajednice. Stvaranje jednakosti znači uklanjanje sistemskih prepreka i pristranosti kako bi se svima pružile jednake mogućnosti. Osigurati raznolikost znači osigurati da ljudi različitih spolova, sposobnosti, etničkih pripadnosti, jezičnog i kulturnog podrijetla, geografskih lokacija, institucija i faza karijere budu zastupljeni u različitim sektorima znanstvene zajednice. Biti inkluzivan znači pružiti svim pojedincima priliku da budu viđeni, saslušani i razmatrani. Konačno, stvaranje osjećaja pripadnosti podrazumijeva postupanje sa svima kao s punopravnim članovima zajednice i pružanje pomoći da napreduju i doprinose.

2. Koje se vrste pristranosti mogu pojaviti u znanstvenom izdavaštvu?

Različite vrste pristranosti mogu se pojaviti u kontekstu znanstvenog izdavaštva. To znači da neke skupine u zajednici mogu biti nedovoljno zastupljene, dok su druge prezastupljene - situacija koja se može mijenjati od jednog znanstvenog područja do drugog (npr. žene mogu biti nedovoljno zastupljene u inženjerstvu, dok muškarci mogu biti nedovoljno zastupljeni u sestrinstvu). Na primjer, pristranost može imati oblike kao što su:

  • neadekvatna zastupljenost pojedinih spolova u istraživačkom uzorku
  • nedovoljna zastupljenost autora iz određenih kulturnih sredina
  • manje članova uredništva iz određenih geopolitičkih regija ili ustanova
  • manji broj citata radova objavljenih na određenim jezicima
  • manje voditeljskih ili izvršnih uloga ljudi određene rase
  • nedostatak pristupačnosti kod elektroničkih izdavačkih platformi.

Situacija se može dodatno pogoršati jer učinci različitih vrsta pristranosti mogu biti intersekcijski i kumulativni. Na primjer, pojedinačni znanstvenik koji se identificira kao žena, ima oštećenje vida, objavljuje na jeziku koji nije engleski i povezan je s manje prestižnom ustanovom potencijalno bi mogao biti marginaliziran na više načina.

3. Koje su neke od posljedica pristranosti u znanstvenom izdavaštvu?

Pristranost u znanstvenom izdavaštvu može imati negativan utjecaj na pojedince, istraživanje i društvo. Na primjer, na individualnoj razini, odluka izdavača da objavi na jednom jeziku znači da će znanstvenici koji govore druge jezike morati uložiti više vremena i truda kako bi se uključili ili doprinijeli znanstvenoj literaturi. Takvi znanstvenici mogu na kraju objavljivati manje, pa stoga neće biti citirani tako često i možda neće dobiti određena priznanja (npr. imenovanja u uredničke odbore). Istraživanja u cjelini također mogu patiti kada nedostaje raznolikosti. Na primjer, ako je određena geografska regija ili kultura previše zastupljena u uredništvu međunarodnog časopisa, ta skupina može utjecati na vrste tema ili metoda koje se smatraju vrijednima objavljivanja ili na druge načine kontrolirati pristup u skladu sa svojim posebnim skupom vrijednosti, koji možda nisu globalno reprezentativni. Posljedično, na društvo može imati negativan utjecaj ako su određene vrste istraživanja nedovoljno zastupljene (npr. istraživanje zdravstvenih problema žena ili istraživanje biološke raznolikosti u određenim regijama).

4. Tko je odgovoran za osiguravanje jednakosti, raznolikosti, uključenosti i pripadnosti u znanstvenom izdavaštvu?

Osiguravanje jednakosti, raznolikosti, uključenosti i pripadnosti (Equity, Diversity, Inclusion and Belonging, EDIB) je zajednička odgovornost. Veliki broj aktera u znanstvenom izdavačkom ekosustavu mora raditi zajedno na poboljšanju i održavanju EDIB-a, uključujući autore, recenzente, urednike, članove uredništva, knjižničare i izdavače. Ipak, izdavači su posebno u dobrom položaju za poticanje poboljšanja vezanih uz EDIB jer su u stanju postaviti ciljeve i dizajnirati politike koje mogu donijeti značajne promjene.

5. Koje se vrste akcija mogu poduzeti za poboljšanje jednakosti, raznolikosti, uključenosti i pripadnosti u znanstvenom izdavaštvu?

Primjeri akcija koje se mogu poduzeti uključuju podizanje svijesti ili pružanje obuke ili smjernica o nesvjesnoj pristranosti; usvajanje inkluzivnog jezika; objavljivanje sažetaka pisanih jednostavnim jezikom; razvoj i dijeljenje izjava o raznolikosti, akcijskih planova i politika za jednakost, raznolikost, uključenost i pripadnost (Equity, Diversity, Inclusion and Belonging, EDIB) (npr. zahtjev za izjavom o raznolikosti citata od autora ili provedba politike dvostruko anonimizirane recenzije); postavljanje ciljeva te procjena i praćenje napretka u EDIB-u (npr. ciljevi raznolikosti za autore, recenzente, članove uredničkih odbora); uspostavljanje inkluzivnih i pristupačnih web-stranica, sadržaja i metapodata; te promicanje višejezičnosti u znanstvenom izdavaštvu (npr. objavljivanjem sažetaka ili cjelovitih tekstova na više jezika).


Licencija

Ovaj dokument je objavljen pod Creative Commons Attribution 4.0 International License