Politika o autorskom pravu

Politika o autorskom pravu

/ sri, 07/31/2024 - 12:51

Uvod

Ove smjernice daju kratak pregled osnovnih pojmova povezanih s autorskim pravom. Osim toga, opisane su i objašnjene najbolje prakse u definiranju i prikazivanju politika o autorskom pravu za urednike i izdavače.

Razrada

Što je autorsko pravo (ili copyright)?

Različiti pravni sustavi diljem svijeta koriste različite riječi i zakonske odredbe za pojam moralnih i ekonomskih prava koja autori imaju u odnosu na djela koja su stvorili. Unatoč ovoj raznolikosti, postoje neke osnovne zajedničke pretpostavke koje se mogu uočiti u vezi s autorskim pravom u znanstvenom izdavaštvu. Iako su autorska prava regulirana zakonima o autorskom pravu svake pojedine zemlje, postoje neki međunarodni sporazumi, poput Bernske Konvencije ili Ugovora o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (World Intelectual Porperty Organization Copyright Treaty, WIPO Copyright Treaty), koji stvaraju minimalnu zajedničku osnovu koja omogućuje primjenu istih postupaka na globalnoj razini.

Važno je da izdavači i urednici u domeni znanstvenog izdavaštva razumiju osnove autorskog prava kako bi mogli formulirati odgovarajuće politike o autorskom pravu za svoje publikacije. Ove su smjernice, međutim, opće prirode i ne mogu uzeti u obzir sve pojedinačne pravne kontekste. Za sva daljnja pojašnjenja, izdavačkim službama savjetuje se da surađuju s pravnim stručnjakom iz vlastite pravne nadležnosti.

Autorsko pravo je podskup prava intelektualnog vlasništva. Odnosi se na prava stvaratelja književnih, znanstvenih i umjetničkih djela. Važno je napomenuti da se autorskopravna zaštita odnosi samo na izraze, ali ne i na ideje, postupke, metode ili koncepte. Još jedna važna stvar u vezi s autorskim pravom jest da se ne treba provesti postupak registracije autorskog prava kako bi djelo bilo zaštićeno. Autorsko pravo automatski postoji od trenutka stvaranja djela.

Autor ima moralna i imovinska prava. Primjeri moralnog prava uključuju pravo atribucije, tj. pravo priznanja autorstva, i pravo na suprotstavljanje promjenama djela koje bi mogle naštetiti ugledu autora. Primjeri ekonomskih prava uključuju pravo na umnožavanje djela u bilo kojem formatu, pravo na priopćavanje djela javnosti (npr. davanjem pristupa putem interneta) ili pravo na prijevod ili prilagodbu djela. Iako se za ekonomska prava mogu (i često se) osnivaju prava iskorištavanja za druge, u potpunosti ili djelomično, moralna prava su neotuđiva.

Ekonomska prava nisu vječna, istječu (u većini pravnih sustava) 70 godina nakon smrti autora, kada djelo postaje javno dobro.

Međutim, budući da zakonodavstvo o autorskom pravu nastoji uravnotežiti interese nositelja tog prava i javnosti, postoje određena ograničenja i iznimke od autorskog prava, tj. situacije ili svrhe u koje se djelo zaštićeno autorskim pravom može koristiti bez traženja dopuštenja nositelja autorskog prava i bez naknade za korištenje. Ta ograničenja i iznimke obično su propisana nacionalnim zakonima o autorskom pravu i obično uključuju korištenje djela u svrhu citiranja, rudarenja teksta i podataka u svrhe znanstvenog istraživanja, korištenje od strane osoba s invaliditetom ili u druge svrhe. Takva ograničenja i iznimke, koje se ponekad nazivaju poštena upotreba (fair use) ili pošteno poslovanje (fair dealing) mogu se razlikovati u zakonskim propisima različitih zemalja. Taj nedostatak usklađenosti usložnjava situaciju i predstavlja prepreku (ponovnoj) uporabi djela zaštićenih autorskim pravom. Časopisi i izdavači koji objavljuju u dijamantnom otvorenom pristupu trebali bi nastojati formulirati jasne politike koje uklanjaju te neizvjesnosti.

Kome izvorno pripada autorsko pravo?

Različiti pravni režimi imaju različita pravila za to tko se smatra izvornim nositeljem autorskog prava. U nekim pravnim sustavima autorsko prava izvorno uvijek pripada fizičkoj osobi (autoru/autorima), a ne pravnoj osobi.

U drugim pravnim sustavima postoje posebne odredbe koje se odnose na "djela stvorena u radnom odnosu" koje se mogu primjenjivati na znanstvena djela, primjerice autora zaposlenih u znanstvenim ustanovama. To znači da, iako će autor(i) uvijek zadržati svoja moralna prava u odnosu na stvoreno djelo, imovinska prava mogu pripadati poslodavcu od trenutka stvaranja djela. Čak i u takvim situacijama, većina znanstvenih ustanova obično (prešutno ili izričito) prepušta odluke o raspolaganju autorskim djelom autorima koji mogu odlučiti kako i gdje objaviti svoja djela i za koga osnovati pravo njihovog iskorištavanja.

Autor može prenijeti svoja imovinska prava ili dati pravo iskorištavanja drugima, bilo kao isključivo ili neisključivo pravo, te kao pravo koje je sadržajno, vremenski ili prostorno neograničeno ili ograničeno.
 

Autorsko pravo u znanstvenom izdavaštvu

Tradicionalni izdavači časopisa i knjiga u zatvorenom pristupu zahtijevali su prijenos autorskog prava (copyright transfer) ili dopuštenje za objavljivanje koje je podrazumijevalo osnivanje isključivog i neograničenog prava iskorištavanje djela. Takvi prijenosi autorskog prava bili su pravno valjani samo ako su utvrđeni eksplicitnim (pisanim) ugovorom o pravima autora.

Ako nema pisanog ugovora, ali autor dostavi djelo i pristane na njegovo objavljivanje, izdavač stječe samo pravo objavljivanja, ali ne i pravo daljnjeg raspolaganja autorskim djelom. U takvim slučajevima autor zadržava pravo slobodnog raspolaganja svojim djelom (npr. pravo odobrenja prerade ili komercijalnog iskorištavanja), pa autor ima pravo odlučivati o uvjetima korištenja djela i o licencijama. Zbog toga je važno da postoji dogovor između autora i izdavača o pridjeljivanju otvorene licencije (obično jedne od licencija Creative Commons, CC) u nekom obliku, čak i kada ne postoji pisani nakladnički ugovor. Takav dogovor može biti i u obliku online obrasca za prijavu radova. Izdavač ne može naknadno pridijeliti CC licenciju djelu bez znanja i pristanka autora.

Iako u nedostatku pisanog nakladničkog ugovora autori "zadržavaju prava" raspolaganja svojim djelom, poželjno je da to nije samo prešutna praksa, već da izdavač/časopis svoje stajalište o tom pitanju iskaže jasno i javno dostupno (u obliku zasebne politike o autorskom pravu ili kao dio politike o otvorenom pristupu).

Dobra je praksa da svi potencijalni autori imaju priliku saznati o politici o autorskom pravu svakog časopisa koji razmatraju za prijavu rada.

Dobre prakse za formuliranje politika o autorskom pravu

Svi časopisi trebaju definirati svoje politike o autorskom pravu i jasno odgovoriti na osnovno pitanje, tj. zadržavaju li autori pravo iskorištavanja djela ili izdavač zahtijeva prijenos prava iskorištavanja (ili isključivo pravo objavljivanja). Za časopise u dijamantnom otvorenom pristupu uvijek je dobra praksa ne tražiti prijenos autorskog prava.

Osim toga, časopisi bi trebali jasno iskazati svoje stajalište o otvorenim licencijama (kako je opisano u Smjernicama o otvorenim licencijama).

Ako izdavač objavljuje više časopisa, poželjno je, ali nije nužno, da se politike o autorskom pravu usklade u svim časopisima.

Postoji nekoliko mjesta na kojima treba iskazati informacije o autorskom pravu:

  1. U uputama za autore.
  2. Na zasebnim stranicama časopisa/izdavača posvećenim autorskom pravu i/ili otvorenom pristupu.
  3. U nakladničkim ugovorima/izjavama ako postoje (bez obzira na to kako se nazivaju: izjave o objavi, dopuštenja za objavu, ugovori o objavi...).
  4. Prijavom politike u bazi podataka Sherpa Romeo.
  5. Prijavom politike u Directory of Open Access Journals (DOAJ)
  6. U cjelovitm tekstu djela/članka (izjavom o tome tko je nositelj autorskog prava)
  7. U metapodatkovnom opisu djela (naznakom o tome tko je nositelj autorskog prava), iako to često ovisi o mogućnostima i funkcionalnostima izdavačke platforme.

Važno:

Sva gore navedena mjesta trebaju izraziti usklađeno stajalište časopisa.

Ako je časopis dostupan na više platformi, informacije bi trebale biti usklađene na različitim platformama.

Časopisi u dijamantnom otvorenom pristupu trebali bi se složiti s tim da autor(i) zadržavaju neograničeno pravo iskorištavanja svog djela i odlučivanja o uvjetima njegovog korištenja, te da svakako imaju pravo na ponovno korištenje vlastitog djela.

Ako časopis koristi neku drugu CC licenciju osim CC BY (Creative Commons Attribution, CC BY, Creative Commons Imenovanje), vrlo je važno navesti tko je nositelj autorskih prava, tako da oni koji žele zatražiti dozvolu za komercijalnu uporabu ili prilagodbe i prerade znaju kome se obratiti. Navođenje da su nositelji autorskog prava i izdavač/časopis i autori nejasno je i nije korisno u takvim situacijama.


Alternativne opcije?

Standard dijamantnog otvorenog pristupa (Diamond Open Access Standard, DOAS) snažno preporučuje da autor(i) zadrže neograničeno pravo iskorištavanja svog djela, ali moguće su i druge opcije.

Časopisi u otvorenom pristupu mogu tražiti isključivo pravo iskorištavanja djela ili pravo na njegovo iskorištavanje u određene svrhe i na određeni način (npr. pravo odlučivanja o komercijalnoj upotrebi ili pravo na prerade).

Direktorij časopisa u otvorenom pristupu (Directory of Open Access Journals, DOAJ) ovo ne smatra preporučenom praksom, ali prihvaća i takve časopise.

U slučaju da je izdavač stekao isključivo pravo iskorištavanja djela, može samostalno odlučivati o licencijama i dodijeliti ih objavljenim djelima. Međutim, u kombinaciji sa slobodnom licencijom (CC BY), takva praksa nema puno smisla. U kombinaciji s restriktivnijom licencijom (Creative Commons Attribution NonCommercial NoDerivatives, CC BY-NC/ND/NC-ND, Creative Commons Imenovanje Nekomercijalno Bez prerada), to znači da časopis odlučuje i odobrava komercijalno korištenje i prerade, pa čak i sami autori trebaju zatražiti dopuštenje od izdavača

Prava na ponovnu uporabu djela zaštićenih autorskim pravom (autorsko pravo trećih strana)

Ako se u publikaciji koriste tuđa djela (ili njihovi dijelovi), potrebno je dobiti dopuštenje za uporabu. Odgovornost za dobivanje dopuštenja je na autoru, ali časopis ili izdavačka služba trebaju:

  1. Upozoriti na to u uputama autorima (naznačiti kakva je dopuštenja potrebno ishoditi: obično neisključiva, ali neograničena).
  2. Tražiti u autorovoj izjavi jamstvo da je dopuštenje dobiveno.
  3. Provjeriti jesu li u radu svi izvori propisno citirani.
  4. Ako je potrebno, staviti zasebne oznake o uvjetima korištenja (licencije za djela trećih strana) na pojedinačne elemente djela.

Savjeti

  • Izradite jasne, sažete i precizne politike kako se autori ne bi osjećali nesigurno u pogledu svojih prava.
  • Ako autori zadrže autorsko pravo, a izdavač stekne samo pravo objavljivanja, autor zadržava pravo slobodnog raspolaganja svojim djelom (npr. pravo odobravanja prerada djela ili komercijalnog iskorištavanja) te ima pravo odlučivati o uvjetima korištenja djela i o licencijama. Zbog toga je važno da postoji dogovor između autora i izdavača o dodjeli otvorene licencije.
  • Za časopise u dijamantnom otvorenom pristupu uvijek je dobra praksa ne tražiti prijenos autorskog prava.
  • Informacije o autorskom pravu trebaju biti navedene na nekoliko mjesta, a sve dane informacije moraju biti usklađene i redovito ažurirane.
  • Časopisi trebaju usmjeravati autore u postupku dobivanja dopuštenja za korištenje građe zaštićene autorskim pravom trećih strana.
  • Časopisi i izdavači trebaju osigurati da su informacije o autorskom pravu (uključujući otvorene licencije) dostupne u obliku čitljivom za ljude i strojeve (putem metapodataka).
     

Povezani članci u Skupu alata


Povezane Smjernice


Literatura

Preporuke za daljnje čitanje


Licencija

Ovaj dokument je objavljen pod Creative Commons Attribution 4.0 International License


Glavni izbornik smjernica

Last Updated

Oznake
Autorsko pravo
Licenciranje